Alternativama za meso na biljnoj bazi nedostaje nutritivni kvalitet

Njihovo istraživanje je pokazalo da alternative za meso sadrže proteine i hranjive tvari koje ljudsko tijelo ne može apsorbirati, ostavljajući ljude s nedovoljno željeza.

Biljna dijeta koja je bazirana na povrću, voću, orašastim plodovima i grahu poznata je kao i ekološki prihvatljiva. Prethodne studije su također pokazale da vegetarijanska prehrana može imati nekoliko zdravstvenih prednosti, uključujući smanjenje rizika od razvoja dijabetesa i srčanih bolesti.

Međutim, tim sa Chalmers University of Technology – Tehnološkog univerziteta Chalmers napominje da je nekoliko istraživanja zapravo analiziralo kako konzumacija biljnih proteina, uobičajenih u alternativama za meso, utiče na ljudsko tijelo.

Istraživači su analizirali 44 različite mesne alternative dostupne za kupovinu u Švedskoj. Većina ovih proizvoda sastoji se od proteina soje i graška, ali uključuje i fermentirani sojin proizvod tempeh i mikoproteine, odnosno proteine iz gljiva.

Rezultati pokazuju da biljne alternative mesu ne odgovaraju urođenoj nutritivnoj vrijednosti konzumiranja životinjskih proteina.

“Među ovim proizvodima uočili smo značajnu varijaciju u nutritivnom sadržaju i koliko oni mogu biti održivi iz zdravstvene perspektive. Općenito, procijenjena apsorpcija željeza i cinka iz proizvoda bila je izuzetno niska. To je zato što su ove zamjene za meso sadržavale visok nivo fitata, antinutrijenata koji sprečavaju apsorpciju minerala u tijelu”, rekla je glavna autorica studije Cecilia Mayer Labba.

Nedostaci alternativa za meso na biljnoj bazi

Tim istraživača objašnjava da su fitati prirodne supstance u grahu i žitaricama. Akumuliraju se kada proizvođači hrane izvlače proteine iz ove hrane kako bi proizveli zamjenu za meso.

Međutim, fitati formiraju nerastvorljiva jedinjenja sa esencijalnim prehrambenim mineralima kao što su željezo i cink kada uđu u gastrointestinalni trakt, gdje se odvija apsorpcija minerala. To znači da crijeva ne mogu apsorbirati ove hranjive tvari i iskoristiti njihove zdrave koristi. Jednostavno, mnoge alternative za meso postaju nutritivno prazna hrana.

”Željezo i cink se također akumuliraju u ekstrakciji proteina”, pojašanjava Mayer Labba.

Autori studije naglašavaju da je nedostatak željeza široko rasprostranjen problem među ženama širom svijeta.

Samo u Evropi između 10 i 32 posto svih odraslih žena ne unosi dovoljno željeza u ishrani. Jedna od tri tinejdžerke također ima ovaj problem.

Ovo nutrititivno pitanje posebno je zabrinjavajuće za ljude koji u potpunosti izbjegavaju crveno meso. Ovi proteini su glavni izvor željeza koje probavni trakt ljudskog tijela može lako apsorbirati.

“Jasno je da kada su u pitanju minerali u alternativama za meso, količina koja je dostupna tijelu za apsorpciju je veoma važna. Ne možete samo pogledati listu sastojaka. Neki od proizvoda koje smo proučavali obogaćeni su željezom, ali ga i dalje sprečavaju fitati”, ističe koautorica Ann-Sofie Sandberg, profesorica nauke o hrani i nutricionizmu u Chalmersu.

“Vjerujemo da tvrdnja o nutritivnim vrijednostima samo o onim nutrijentima koje tijelo može apsorbirati može stvoriti poticaj za industriju da poboljša te proizvode”, kazala je prof. Sandberg.

Proizvodi na biljnoj bazi imaju različite nutritivne vrijednosti

Tim istraživača je otkrio da se tempeh, napravljen od fermentisanog sojinog zrna, razlikuje od drugih alternativa za meso kada je u pitanju količina željeza koja se konzumira. Istraživači ističu da ovo nije iznenađujuće jer proces fermentacije tempeha koristi mikroorganizme koji razgrađuju fitate.

Mikoproteini su također sadržavali veliku količinu cinka. Međutim, još uvijek je nejasno koliko dobro ljudska crijeva razgrađuju ćelijske zidove mikoproteina i koliko dobro tijelo apsorbira hranjive tvari iz ove hrane.

“Hrana biljnog porijekla je važna za prelazak na održivu proizvodnju hrane, a postoji ogroman razvojni potencijal za zamjene za meso biljnog porijekla. Industrija treba razmišljati o nutritivnoj vrijednosti ovih proizvoda i koristiti i optimizirati poznate procesne tehnike kao što je fermentacija, ali i razviti nove metode za povećanje apsorpcije različitih važnih nutrijenata“, ističe Mayer Labba.

Istraživači napominju da se većina komercijalno dostupnih proteinskih proizvoda na biljnoj osnovi bazira na proteinima koji potiču iz uzgojene biljke, poput soje.

Proizvođači zatim izlažu proteine visokom pritisku i temperaturama kako bi ih restrukturirali u teksturirane proizvode poput hamburgera na bazi biljaka.

Rezultati istraživanja također pokazuju da jedan obrok koji sadrži 150 grama alternative za meso doprinosi i do 60 posto dnevne preporučene količine soli.

Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu “Nutrients“.