Atina ustrajava u kršenju demilitariziranog statusa istočnoegejskih otoka, dok Ankara i dalje izražava zabrinutost da militarizacija navedenih otoka predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti Turkiye.
Ne poričući militarizaciju ovih otoka, Grčka tvrdi da je njena politika "pravo na samoodbranu". Ali taj potez predstavlja kršenje međunarodnih ugovora čija je Atina potpisnica.
Evo detalja o obavezujućem karakteru međunarodnih sporazuma o demilitariziranom statusu istočnoegejskih otoka, grčkoj politici militarizacije otoka i koracima Turkiye kao odgovora na ovu situaciju.
O kojim je istočnoegejskim otocima riječ?
Prema Sporazumu iz Lozane iz 1923. godine, odlučeno je da otoci Thasos, Samotraki, Lemnos, Aya Evstratios, Lesbos, Chios, Psara, Samos i Ikaria budu i dalje pod grčkim suverenitetom, pod uvjetom da ostanu demilitarizirani.
Italija je otoke Patmos, Lipsi, Leros, Kalymnos, Kos, Nisyros, Astypalaia, Tilos, Chalki, Karpathos, Kassos, Symi, Rodos i Meis predala grčkom suverenitetu, pod uvjetom da su demilitarizirani prema Pariskom mirovnom ugovoru iz 1947.
Blizina istočnoegejskih otoka turskom kopnu plijeni pažnju, a najočitiji slučaj je otok Meis, koji je samo 2,1 kilometar udaljen od kopna Turkiye, dok je njegova udaljenost od grčkog kopna 582 km.
Otok Meis nije jedini koji se može posmatrati iz perspektive geografske blizine s turskom obalom, a isto vrijedi i za neke veće otoke kao što su Lesbos, Samos i Chios, na različitim udaljenostima do 10 kilometara od turskog kopna.
Činjenica da su ti otoci udaljeni od kopna Turkiye glavni je razlog za usvajanje demilitariziranog statusa, jer bi mogli predstavljati potencijalnu prijetnju sigurnosti Turkiye.
Kako je Grčka stekla kontrolu nad istočnoegejskim otocima?
Otoke istočnog Egeja, koji se protežu od Thasosa do Ikarije, okupirala je Grčka tokom Balkanskih ratova 1912-13.
O budućnosti otoka trebalo je da odluči šest država (Austro-Ugarska, Engleska, Francuska, Rusija, Italija i Njemačka), prema Londonskom ugovoru iz 1913. potpisanom nakon Prvog balkanskog rata.
U obavijesti koju je ovih šest država izdalo vladama turske i grčke strane 1914. godine, navodi se da će otoci biti ustupljeni pod suverenitet grčkoj strani.
Godine 1923. odluka šest država odobrena je Mirovnim sporazumom u Lozani, potpisanim nakon Turskog rata za nezavisnost i Prvog svjetskog rata, a otoci su potpali pod grčku kontrolu.
1912. godine otočje Dodekanez okupirala je Italija koja se, prema Ugovoru iz Ouchyja, trebala povući s otoka.
Međutim, Italija se nije pridržavala dogovora jer je izbio Prvi svjetski rat i otoci su, Pariskim mirovnim sporazumom potpisanim nakon završetka Drugog svjetskog rata, ostali pod italijanskim suverenitetom.
Budući da je Italija bila na gubitničkoj strani krajem Prvog svjetskog rata, ti su otoci predani Grčkoj prema Pariskom mirovnom sporazumu potpisanom između Italije i savezničkih zemalja 10. februara 1947. godine.
Ovaj sporazum izričito navodi da će dotični otoci biti lišeni vojnih elemenata.
Ima li Grčka pravo militarizirati otoke prema međunarodnim sporazumima?
Otoci Thasos, Aya Evstratios, Psara, Samotraki i Lemnos predati su Grčkoj – Odlukom šest država 1914. godine.
Također je odlučeno da će te zemlje dati Turkiye garanciju za demilitarizaciju navedenih otoka. Prema članu 12. Sporazuma iz Lozane, potvrđena je Odluka šest država iz 1914. godine.
Ugovor iz Lozane također je naveo da grčka vlada neće moći uspostaviti pomorsku bazu ili utvrdu na otocima Lesbos, Chios, Samos i Ikaria.
Pariski mirovni ugovor naglašava demilitizirani status otočja Dodekanez, uz napomenu da se na otocima ne može graditi nikakva vojna baza ili utvrda, da se na otocima ne mogu izvoditi vojne vježbe i zračna, pomorska ili kopnena vozila.
Oba sporazuma dopuštaju raspoređivanje samo ograničenog broja jedinica za provođenje zakona na otocima.
Dakle, prema izričitim odredbama ugovora čija je potpisnica Atina, Grčka nema pravo naoružavanja otoka u istočnom Egeju.
Kakve vojne aktivnosti Grčka provodi na otocima?
Uprkos protivljenju Turkiye i obavezama koje proizilaze iz međunarodnih sporazuma, Grčka militarizira otoke od 1960. godine, kršeći njihov dogovoreni status.
Iako je Grčka 1993. prihvatila obaveznu nadležnost Međunarodnog suda pravde, napravila je rezervu o "interesima nacionalne sigurnosti", kako bi spriječila da se pitanje istočnoegejskih otoka iznese pred Međunarodni sud pravde.
Otoci Samotraki, Lemnos, Lesvos, Samos, Chios, Psara i Ikaria sada bi trebali biti demilitarizirani, dok Grčka krši dogovore raspoređenim brigadama i divizijama, te artiljerijskim i lakim naoružanjem.
Grčka zauzima isti stav na otocima Patmos, Leros, Kalymnos, Kos, Tilos, Karpathos, Symi, Rhodes i Meis, te krši zakon na 9 od 14 otoka Dodekaneza.
Atina je do sada ukupno militarizirala 16 istočnoegejskih otoka.
Koje korake je poduzela Turkiye, kao odgovor na nezakonite grčke radnje?
Turkiye je od samog početka odbijala grčku militarizaciju otoka, protestujući zbog grčke politike kršenja statusa otoka dogovorenog 1960-ih.
Ankara je diplomatskim kanalima uputila proteste i zatražila da se kršenje zakona zaustavi. To pitanje je došlo na dnevni red UN-a i NATO-a 1970-ih.
Posljednji turski diplomatski potez bio je slanje pisma pritužbe UN-u u julu 2021. godine, u kojem se navodi da militarizacija otoka predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti Turkiye.
Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu je rekao da bi suverenitet nad otocima bio upitan ako Atina nastavi s kršenjem zakona.
