Protest žena iz Bosne i Hercegovine zbog neprocesuiranja optuženika za brojna zlostavljanja tokom proteklog rata, ispred zgrade Ujedinjenih nacija u Sarajevu 5. oktobra 2006. Foto: Reuters

Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u konfliktu, koji se obilježava 19. juna, ne smije biti obilježen samo deklarativnim izjavama podrške za preživjele. Gotovo tri decenije od završetka rata, krajnje je poražavajuće da BiH i dalje nije omogućila efikasan sistem reparacija za sve žrtve ratnog seksualnog nasilja, navedeno je u saopćenju organizacije TRIAL International, javlja Anadolu Agency (AA).

Potrebni su konkretni koraci ka unapređenju njihovih prava i i položaja, kako od nadležnih vlasti, tako i od strane cjelokupnog društva.

”Protok vremena nije umanjio brojne psihološke, fizičke, ekonomske i društvene posljedice koje je ratno seksualno nasilje ostavilo po preživjele. Uz to, BiH i dalje nema adekvatan odgovor na potrebe preživjelih za reparacijama, te se mnoge od njih osjećaju zapostavljeno i zaboravljeno”, kazala je Amina Hujdur, saradnica za komunikacije organizacije TRIAL International.

Stigma koju nameće društvo, posljedice nezaliječenih ratnih trauma, nedostatak informacija o tome kako da postupaju kroz pravni proces i pristupe pravima, nedostatak sredstava da plate pravnu pomoć, činjenica da počinitelji zločina još uvijek uživaju slobodu te fragmentiran i kompleksan pravni okvir koji uređuje njihova prava, samo su neke od prepreka koje odvraćaju preživjele od toga da govore o zločinima koje su pretrpjele, kao i da ih prijave ili traže podršku. Tome svjedoči i poražavajući podatak da na svakih 15 do 20 slučajeva ratnog seksualnog nasilja - samo jedan slučaj bude prijavljen.

“Dok nisam shvatila da je to njihova sramota, a ne naša, nisam govorila o tome. Tada smo mi bile posramljene, ali kako je vrijeme prolazilo, počinioci su postali posramljeni. Trebalo je dosta vremena dok se nisam odlučila otići u Tužilaštvo BiH i pokrenuti postupak“, navela je preživjela ratnog seksualnog nasilja.

Mnogi/e od preživjelih nisu dozvolili i ne žele da ih se predstavlja kao žrtve obilježene tim zločinom.

“Mi smo preživjele. Stojimo hrabro, gordo i ponosno. Osobe koje su odlučile podijeliti svoju priču s drugima žele ohrabriti sve one koji nisu progovorili. Naša riječ ima težinu da se zlo ne bi ponovilo“, kazala je Midheta Kaloper, predstavnica Udruženja žrtava rata "Foča 92-95".



AA